Kako je zbog tačnog odgovora učenik dobio jedinicu

Priča ide ovako: “Račiću, reci mi nešto o nastanku Crne Gore?”, pitao je nastavnik.\r\n“Crna Gora je prva srpska država koja se prije zvala…”\r\n“Stani, stani, stani, đe to piše u knjizi?”, povikao je unezvereni nastavnik…\r\n“Ne piše niđe, nastavniče, to sam u kući naučio, to svi znaju.”\r\n“Sjedi, evo ti jedan!”, slavodobitno prosudi prosvjetni radnik.\r\n“Nismo ga kritikovali ni majka ni ja, čak mu je mama kupila nove patike danas” – kaže Veljko i savjetuje roditelje da čuvaju svoju djecu i da ih vaspitavaju nepokolebljivo u duhu tradicionalnih vrijednosti i temeljnih opredeljenja.\r\n“Kad je sin donio jedinicu, kao pripadnici najugroženije etničke grupe u Evropi, što srpska zajednica u Crnoj Gori sada uistinu jeste, osjećali smo se tužno, ali bez ikakvog osjećaja mržnje ili osvetoljubivosti. Crna Gora preživljava posljednjih godina svoje najtamnije časove, i to se svakodnevno i u brojnim drugim primjerima potvrđuje” – kaže Veljko.\r\nInače, kako je mali Rade prenio, većina drugara je ustala i aplaudirala, a nastavnik je bio šokiran, rezigniran i ljut…\r\n“Radu je bilo krivo, ali kaže da ne odustaje od istinite istorijske činjenice da je Crna Gora srpska država” – insistira otac.\r\nOn kaže da je diskriminacija Srba u svakom smislu i pogledu nešto što više nije nikakva novost.\r\n“Ovo, naravno, nije dobro ni sveukupno za državu koja pledira na nekakve šire integracije, a nepravedno je i prema trećini crnogorskih građana. No po onoj staroj: ,,krst nositi nama je suđeno, strašne borbe sa svojim i tuđinom” – zaključuje Veljko.\r\n\r\nSporni bukvarBukvar namjenjen đacima prvacima u Crnoj Gori izazvao je veliko negodovanje kod roditelja zbog riječi i slova koji ne postoje u azbuci, niti djeca umiju da ih izgovore. Ipak, na kraju, crnogorsko ministarstvo nije dalo dozvolu za taj udžbenik.